Što su europski kohezijski fondovi i kome zapravo idu?

Za programsko razdoblje 2021.–2027. Hrvatska ima na raspolaganju oko 10 milijardi eura iz europskih strukturnih i investicijskih fondova — što je otprilike 5% godišnjeg BDP-a. To su veliki novci, ali sama veličina ne govori mnogo bez odgovora na pitanje: tko ih koristi i za što? Kohezijska politika EU zamišljena je kao mehanizam smanjivanja razlika između bogatijih i siromašnijih regija. U Hrvata to znači da bi fondovi trebali ići onamo gdje je gospodarski zaostatak najveći — Slavonija, Lika, dio Dalmacije. U praksi, distribucija je složenija. Veći i administrativno snažniji subjekti — gradovi, regionalne razvojne agencije, veća poduzeća — lakše prolaze kroz komplicirane natječajne procedure. Manja poduzeća i udruge često odustanu zbog administrativnog tereta. Ministarstvo regionalnog razvoja objavljuje registar projekata, ali njegova preglednost ostavlja prostora za poboljšanje: kategorije su široke, a praćenje stvarnih ishoda ograničeno.

Koji sektori su do sada najviše profitirali? Prometna infrastruktura — autoceste i željeznice — historijski je najveći primatelj, što je dijelom opravdano jer Hrvatska je koristila Fond za koheziju za dovršetak autocestovne mreže. No kritičari upozoravaju da je ulaganje u meke infrastrukture — obrazovanje, digitalnu transformaciju i zelenu energetiku — i dalje ispod EU prosjeka. Za novo programsko razdoblje naglasak je nominalno pomaknut prema digitalnoj i zelenoj ekonomiji, ali apsorpcija tih sredstava tek počinje. Važno je razumjeti i vremenski okvir: novac se ne isplaćuje odjednom, nego slijedi projektni ciklus koji može trajati i pet godina od natječaja do plaćanja. Stoga su statistike o „utrošenim” sredstvima uvijek djelomična slika. Pratit ćemo ovu temu kroz cijelo programsko razdoblje i redovito izvještavati koje su obveze preuzete, a koje realizirane.